Helioza i Abelar
1.
Samo prolazno delo vredi objaviti; besmrtnno delo može ostati u rukopisu. I posle smrti autora služavka može slobodno da rukopis skupi u korpu za rublje, da ga odnese u kuhinju za potpalu. Što je jednom napisano besmrtno, njegovo bivstvo više ne zavisi od ljudskog sećanja. To delo je negde drugde pobedilo, večno i konačno. (...)
13.
Mit kaže da je prvi muškarac živeo s Lilit. Lilit je ljubavnica. Sirena, žena čulnog uživana, čisto žena seksa. Ali je ona dosadila prvom muškarcu i on ju je najurio. Tada je došla Eva, žena, supruga. To je početak braka. Osnova braka je sasvim drukčija od osnove seksa. Osnova braka je psiha-ljubav. (...)
15.
Bezimeni besmrtnik je u prepisci Abelara i Helioze opisao kako ljubav dva bića, muškarca Abelara i žene Helioze skida sa sebe seks, kao Grkinja prirodu, i kako se sjedinjuju u misteriji braka duše. To je jedini ostvareni i srećni brak u istoriji sveta. To je odvažna i neostvariva i nemoguća ljubav, ali ona traži i zapoveda i jedina je prava ljubav. Ono što ona govori nije primjer, nije učenje, nije teorija: kao što ne želi novac, slavu, ne propisuje ni pravila, i ne poziva da je slede. Tako se dogovorila sa sobom i s Bogom. I tako i jeste.
Bela Hamvaš
Béla Hamvas: Nevidljivo zbivanje
Sreću je podnio samo četvrti mudrac. Jer dopušteno je steći bogatstvo, radost, znanje, darovitost, ali jao onome tko za to nije dovoljno jak. Dio njih umire, dio gubi pamet, dio zakopava blago u sebe i ne da ga nikome. Svjetlo elizijskih vrtova u njemu se pretvara u tamu. Sreću podnosi samo onaj tko je dijeli. Svjetlost postaje blagoslov samo u onih koji je daju i drugome. Jer nam je Moć koja nas je otpravila na put rekla: tebi povjeravam svakog čovjeka ponaosob, svakoga bez izuzetka, pomozi mu, daj mu jesti, daj mu odjeću, pazi na svakoga kao na sebe i ne dopusti da itko potone u tamu. Što stekneš, postigneš, saznaš, doživiš – razdijeli. Cijeli svijet je tvoj. Slobodan si od kamenja do etera. Upoznaj, osvoji, nitko ti ne brani, ali jao tebi ako zadržiš to za sebe. Što ne daš drugome, pa bilo to i zlato, postat će blato, bila to sveta svjetlost, postat će prokletstvo, bio to užitak, postat će smrt. Otpravljam i tebe kao i sve: odgovoran si za svakog čovjeka koji živi s tobom, i polagat ćeš račun za svaku paru koju si na sebe potrošio, za svaku radost koju si zatvorio u sebe i za svaki sretni trenutak koji si za sebe zadržao, sada idi i živi, jer svijet je tvoj.
Béla Hamvas
Kap prokletstva
Nevidljivo zbivanje
Béla
Hamvas rođen je 1897. u Eperjesu; obitelj se 1898. seli u obližnji
Požun, današnju Bratislavu, gdje mu je otac, evangelički svećenik,
radio kao profesor mađarskog i njemačkog jezika. Nakon mature,
kao dragovoljac sudjeluje u I. svjetskom ratu i biva ranjen
na ruskoj fronti. Godine 1919. otac odbija uvjete koje mu postavljaju
nove slovačke vlasti, pa se cijela obitelj seli u Budimpeštu.
Hamvas studira mađarski i njemački, a zatim radi kao novinar.
Godine 1927. zapošljava se u Gradskoj knjižnici, gdje će raditi
sve do 1948. U tom razdoblju svoga života Hamvas započinje,
nakon početnih proznih ostvarenja, značajniju esejističku djelatnost.
Iako od 1930. objavljuje u velikom broju časopisa, od zbirki
eseja: Knjiga lovorova gaja (eseji pisani od 1930.), Archai (1932-1945.), Mađarski
Hiperion (1936.), tek 1943. objavljuje
knjigu Nevidljivo zbivanje (1940-1941.). Hamvasev idejni horizont
iz toga razdoblja možda najbolje reprezentira studija iz 1937.
godine, pod naslovom Svjetska kriza: studija
i bibliografija,
u kojoj je skupio 823 bibliografske jedinice koje se bave temom
svjetske krize. Od 1937. Béla Hamvas živi u braku s Katalin Kemény, književnicom i prevoditeljicom. Počev od 1940. Hamvas tri puta biva pozivan na ispunjenje vojne dužnosti; stoga 1944. dezertira i skriva se kao vojni bjegunac po Budimpešti. U siječnju 1945., za bombardiranja, uništena im je kuća u kojoj je bio najveći dio njegovih rukopisa i knjiga. Ipak, ključno djelo njegova opusa, Scientia sacra (1943.), sačuvano je u rukopisu. U periodu od 1945. do 1948., mađarska se inačica totalitarističkog režima još nije konsolidirala, pa Hamvas i njegova supruga još imaju prostor za izuzetno živu kulturnu djelatnost: tako im je 1947. objavljena zajednička studija posvećena slikarstvu: Revolucija u umjetnosti: apstrakcija i nadrealizam u Mađarskoj. Tih je godina Hamvas započeo, odnosno napisao, djela koja čine jezgru njegova opusa: Filozofiju vina (1947.), Tajni zapisnik (1947-1948.), Unicornis: summa philosophiae normalis (1948.), Karneval (opsežan roman, 1948-1951.), zatim Silentium (1949.) i Magiju sutru (1950.). Tada intenzivira i svoju prevoditeljsku djelatnost, neodvojivu od njegova spisateljskog stvaralaštva; uredio je zbirku Velika dvorana predaka (1943-1960.), u kojoj je skupio svoje komentare i prijevode izvora sakralne predaje različitih civilizacija. Ta je zbirka još uvijek neobjavljena za razliku od zbirke Anthologia humana: pet tisuća godina mudrosti (1946.), koja je do 1948. godine doživjela tri izdanja; tu je Hamvas skupio misaone fragmente od Hermesa Trismegistosa do E. M. Ciorana, a dijelom ih je sam i preveo.
No 1948. napadi na Hamvasa dostižu vrhunac, te on biva primoran otići u mirovinu. Do 1951. bavi se zemljoradnjom, a od 1951. do 1962. po mađarskoj provinciji radi kao skladištar, pomoćni radnik i sl. Nastavlja prevoditi i pisati, a najznačajnija djela iz ovoga razdoblja su: velika zbirka eseja podijeljena u tri dijela pod nazivom Patam (1959-1966.), te drugi, nedovršeni dio djela Scientia sacra (1960-1963.), posvećen kršćanstvu. Za to razdoblje karakteristični su i kratki romani U određenom pogledu (1961.) i Naime (1966-1967.). Hamvas umire 1968. Njegova rehabilitacija započela je tek sredinom osamdesetih godina. Dio njegovih djela nije objavljen ni do danas.
